Pučini se na komponovanje opere “Turandot” odlučio sa željom da ovim djelom kruniše opersko stvaralašvo i napravi veličanstveni spektakl. Kako nije bio zadovoljan napisanim libretom, uspio je da izmijeni samo dva od tri čina, zbog bolesti koja je počela da ga muči. Depresivan i svjestan ozbiljnosti svog zdravstvenog stanja, kao i činjenice da neće uspjeti da dovrši ovo djelo, u jednom pismu je napisao: “Ova opera me prožima, muči dan i noć. Pored nje, sva moja do sada napisana muzika izgleda mi blijeda i smiješna. Ipak, bojim se da neću uspjeti da je završim, a ako tako bude, svijet će biti uskraćen za najljepši ljubavni duet svih vremena”.

Premijera opere “Turandot” održana je u Milanskoj skali 1926. godine, a Toskanini, nakon scene smrti robinje Liju u trećem činu prekida izvedbu opere, i okreće se publici sa riječima “Ovdje se završava djelo maestra”. Nakon toga, opera je izvedena u cjelini, a postala je i dio stalne postavke mnogih operskih kuća i po mišljenju brojnih svjetskih muzikologa, posljednja je klasična opera.

Zvijezda opere, sopran Ljudmila Monastirska debituje u dugoočekivanoj ulozi u Metropolitenu kao Pučinijeva ledena princeza. Tenor Jongun Li je hrabri princ, odlučan u namjeri da osvoji Turnadotinu ljubav. Ermonelu Jaho pratimo u ulozi predane sluškinje Liu, a legendarnog basa Ferućija Furnaleta kao slijepog kralja Timura.