“Koko” je animirani film o dječaku od 12 godina koji ima velike snove. Rođen je u velikoj i vrijednoj porodici koja čuva i njeguje svoju tradiciju i koja je puna ljubavi. Ono po čemu se ovaj film ističe jeste to što ta porodica može biti bilo koja i bilo gdje, što se svi mogu pronaći u njenim članovima. Simpatična i naredbodavna baka, koja uvijek insistira da se nešto gricne, je njen stub. Tema porodice je univerzalna i izuzetna. Svako je dio neke porodice koja ima svoje priče. Odnosi unutar nje su dragocjeni, prelijepi i komplikovani. Porodica nas oblikuje kakvi ćemo ljudi postati i to je stvaraoce filma natjeralo da se zapitaju šta bi se desilo kada bismo imali priliku da upoznamo naše pretke i da li bismo u njima prepoznali dio sebe.

Emocija koja sve vrijeme teče ovom pričom odnosi se na potrebu za sjećanjem i da se ostane upamćen, da kada napustimo ovaj svijet za nama ostane neko ko nas pamti i želja da se uvijek njeguje uspomena na voljene koji su nas napustili. Tako nastaju priče i uspomene koje žive generacijama i koje su veće od samog života.

Radnja filma “Koko” smještena je u Meksiko. Lijepu, toplu zemlju, prepunu najšarenijih boja i najveselijih tonova. U zemlju bogate tradicije gdje se običaji poštuju i praktikuju. A jedan od najvažnijih i najljepših praznika koji se slavi u Meksiku je Dan mrtvih. I tako smo došli do dva svijeta, Svijeta živih i Svijeta mrtvih. Migel i njegova porodica žive u malom i živopisnom gradu, Santa Sesilija na čijem se centralnom trgu odvija život. Gradić i njegovi mještani inspirisani su pravim Meksikom i njegovim ljudima, a duh te prelijepe zemlje sve će nas natjerati da zavirimo u svoja srca i preispitamo se ko smo, kakva je naša porodica i šta znamo o našim precima.