Veterinaru Janu je svega preko glave. Posljednja kap koja je prelila čašu, je smrt tasta, koji je takođe bio na izmaku snage i strpljenja. Baka mu je oduvjek naređivala kako da živi, odlučivala šta da radi za života i u starosti, čak je na kraju i odlučila kako i gdje će biti sahranjen. Nisu je zanimale njegove želje i stvari, a sve u dobroj namjeri da ona uvijek i najbolje zna, šta je za njega dobro i ispravno. I tako se na njegovu žalost, o njemu brinula onako kako je ona mislila da treba da bude srećan. A Janu postaje jasno, da je i on u istom takvom položaju. Njegova supruga Olga, koristi istu teoriju kao i njena majka, a to je ubjeđenje da je samo ona odgovorna za njegovu sreću. Jan počinje da shvata da više ovako ne može, neće, ne želi i ne umije. A ako ništa ne preduzme, završiće kao tast. Jednoga dana sasvim slučajno je došao na ideju, kako da se oslobodi i povrati pravo da se on pita sa svojim životom. Ovaj revolt je veoma netradicionalan. Prije svega, zbog toga što mu je inspiracija za sve ovo bio jedan od njegovih pacijenata, papagaj kod kojeg sumnjaju na Alchajmera. Jan tako zahvaljujući njemu kreće na put ka nečemu što misli da su njegovi snovi. A zato što taj put nije nimalo lak, njegovim sastavnim dijelom postaje i stado koza, kasnije i krava, ludnica i život na brodu.