Nastavak filma nudi odgovore na mnoga postavljena pitanja iz prvog dijela. Ledinaši otkrivaju da je većina Zemlje uništena i da je nemilosrdna naučna vladina organizacija, poznata kao World Catastrophe Killzone Department (WCKD), poslala Ledinaše u Lavirint da se suoče sa izazovom preživljavanja.
Film „Lavirint: Nemoguće bjesktvo“ na poseban način je govorio o klaustrofobiji. Ledinaši su bili zatvoreni i nisu mogli da vide horizont. Ali, u ovom novom filmu „Lavirint: Bijeg kroz zgarište“ izlaze u svijet, u ogromnu pustinju sa pješčanim dinama, koje su, bukvalno, progutale cijeli svijet.
,,Lavirint: Nemoguće bjekstvo” sniman je, uglavnom, na jednoj lokaciji, gusto pošumljenom proplanku u Luizijani, dok je nastavak zahtijevao niz različitih lokacija, kako bi se što bolje oživjelo okruženje, kao i samo putovanje. U centralnom Nju Meksiku, u blizini Albukerkija, produkcija je pronašla lokacije koje odgovaraju post-apokaliptičnom opisu zemlje, uključujući i pustinjski pijesak, pješčane dine koje se protežu pod nebom, suvu zemlju, oronuo centar, skrivene urbane tunele, olujne odvode i netaknuti planinski kanjon koji je nudio nadu da će priroda nekako izdržati sve.
U filmu postoji oko 600 vizuelnih efekata, a njihova najupečatljiva upotreba se vidi scenama snimljenim na Zgarištu.
Ves Bol, režiser, koji je svoj filmski debi ostvario prvim dijelom, objašnjava: „U ovom filmu saznajemo da postoji mnogo veći svijet koji čeka Tomasa i Ledinaše, svijet koji je razorilo sunce i smrtonosni virus. Ovi mladi ljudi moraju da pronađu svoje mjesto u ovom svijetu i shvate kako mogu da ga srede. Ledinaši su od velikog značaja za nekoliko različitih grupa i rastrzani su između odluke da spasu svijet i osiguraju ličnu slobodu“.